четвртак, 2. август 2018.

Severna Evija (II)

Ponovo smo letovali na severnoj Eviji, tri godine pošto sam na blogu napisao da ćemo možda ponovo doći tek pošto vidimo južnu Eviju i još neka druga mesta. Očigledno je da čovek ne treba mnogo da obećava i priča šta hoće i šta neće uraditi, ako već ne mora. Za utehu, nismo ponovo letovali u Pefkiju. Odabrali smo Neos Pirgos.

Otkud ponovo na ovom ostrvu? Kasnili smo prilično sa rezervacijom smeštaja i kada smo konačno odredili termin, nije puno toga bilo na raspolaganju. Snimili smo ovaj smeštaj na Bookingu kao dobro ocenjen i sa pristojnom cenom. Nismo planirali puno da skitamo, više da se odmorimo. Eviju smo već upoznali, znali smo šta smo propustili prethodni put i šta bi bilo dobro ponoviti. Pirgos je mnogo bliži tim lokacijama nego Pefki. Nekako se sve uklopilo i obećavalo ne odmor iz snova ali prijatno provedenih desetak dana. Što se na kraju i ostvarilo.

Tekst koji pišem je nastavak onog koji sam pisao pre tri godine (link). Neću se ponavljati pa predlažem da ako vas zanima pročitate delove prethodnog posta gde ima malo više priče o Eviji. Ovaj post će biti kraći ali biće nekih zanimljivih i novih detalja.


Jutro u Neos Pirgosu



Putovanje


Putovanje smo ponovo podelili na dva dana. Ovoga puta umesto Dojrana za spavanje smo odabrali Đevđeliju. Malo zbog promene a više zbog završenog autoputa od Demir Kapije do granice. Iako Makedonci još uvek nisu spojili ceo pravac E75 kroz svoju državu, ispred Demir Kapije popravljaju one neravnine, mnogo brže i lakše stignete od Tabanovaca do Grčke pa skretanje na Dojran sada više nije tako dobra ideja.

Vilu Jovan rezervisali smo takođe preko Bookinga. Čist i prostran apartman, udobni kreveti i dvorište za automobil. Više vam i ne treba za jednu noć. Šetnja do grada i poseta piceriji Bakardi koju takođe možemo da preporučimo. Odavno već želim da svratim u Đevđeliju, jedno od kultnih mesta stare Juge kao njen najjužniji deo. Ali stigli smo iza 20h pa nisam nešto posebno mogao da vidim za tako kratko vreme. 

Rano ustajemo i brzo prelazimo granicu. Do Glife imamo nešto malo više od 300km. Vozim ih bez pauze i stižemo na trajekt u 10h (po grčkom...). Do 11 ćemo već biti u apartmanu tako da taj dan računamo kao prvi na moru. Grci su konačno završili dva tunela kojim su premostili dolinu Tempe i klisuru reke Pinej, čime su kompletirali autoput Solun-Atina. Prvi tunel dugačak je nešto preko 6km, drugi je dosta kraći. Značajno povećavaju brzinu i udobnost putovanja.

Ono što vas usporava i iritira su česte naplatne stanice. Za tih 300km uzeli su nam 17,5 evra. Pri tom su namestili rampe na izlascima sa autoputa tako da su onemogućili omiljeni (srpski) sport: isključenje kod Leptokarije radi izbegavanja putarine. Da stvar bude još gora, ako svratite u Leptokariju (do Mazutisa - da kupite maslinovo ulje, kao što smo mi uradili), ponovno uključenje na autoput koštaće vas 1,8e. Iako ste prethodno platili 3,2 neposredno pre isključenja. Kada znate da noviji grčki autoput Egnatia Odos (A2), koji premošćava planine i većinom se sastoji od tunela i vijadukata, ima znatno manje naplatnih mesta, harač na autoputu Solun-Atina samo vas još više iritira.


Glifa sa trajekta


Neos Pirgos


Neos Pirgos je malo, uglavnom turističko mesto na severnoj obali Evije. U prevodu ime znači Nova Kula ili Nova Tvrđava. Onaj prvi i originalni Pirgos ili Kemerburgaz nalazi se u blizini Istanbula, jugozapadno od Beogradske šume, između dva akvadukta. Turci su reč pirgos zamenili svojom burgaz a onda dodali kemer što znači akvadukt. Kada je 1923. godine došlo do nasilne razmene stanovništva, Kemerburgaz su naselili Turci iz Soluna dok su Grci odatle otišli u Edipsos a onda odlučili da se skupe na jednom mestu i formirali Neos Pirgos.

Naselje je počelo da se gradi 1925. po modernom urbanističkom planu, sa mrežom paralelnih ulica koje su ga delile u blokove. Sa razvojem turizma je verovatno došlo do većeg okretanja mesta ka moru. 

Dve stvari onemogućavaju  razvoj Pirgosa: mala luka i brdo iznad njega. Glavni put koji prolazi iznad grada prirodna je granica i jasno je da gradić nikada neće otići preko njega. Zato je gotovo sigurno da će se u budućnosti proširiti na istok i spojiti sa susednim Oreijem. Pošto smo bili smešteni na toj strani, bez problema sam jedno jutro prošetao do Oreija po hleb.


Glavna ulica u Pirgosu,  u jutarnjim satima

Iskreno, malo više smo očekivali. Ima lepih smeštajnih objekata ali nedostaje pekara, prodavnica pa i boljih restorana. Broj gostiju zaslužuje više ovakvih ustanova. To što ima stacionirano je na glavnoj ulici jer su sve druge suviše uske. Glavna ulica je na sreću dovoljno udaljena od plaže tako da vam automobili i motocikli ne prolaze iznad glave. 



Iznad plaže je šetalište a na plaži je sitniji šljunak. Voda nije uvek bila čista ali je bilo dana kada je bila fenomenalna. Od čega zavisi, nisam toliko pametan. U centru plaže su naravno poređane ležaljke i suncobrani. Mi smo se kupali ispred apartmana, skroz istočno ili desno kada se gleda ka moru. Iza tog dela plaže je mali parkić koji obezbeđuje nešto prirodnog hlada, dovoljno da ne širimo suncobran. Dubina prilično brzo počinje, kao i u Pefkiju. Podnošljiva gradska plaža ako se kombinuje sa nekim lepšim u okolini.

Pirgos nije baš skockano mesto. Ima puno kuća u izgradnji, ima nezavršenih objekata, ima objekata kojima nije mesto tu gde se nalaze. Ne želim da ga ocrnim, nije nam to pokvarilo odmor ali prosto, ako neko čita i hoće da ide tamo, treba da zna šta da očekuje.


Smeštaj je bio bolji deo priče. Aggeliki Studios udaljeni su nepunih 200m od plaže. Usko ali vrlo ukusno uređeno dvorište opkoljava celu zgradu. Imali smo apartman u prizemlju, terasa nam je gledala na vrt. Tačnije na zid od koga smo bili udaljeni 2-3m. U svakoj drugoj prilici to bi bio hendikep ali visoki četinari zasađeni pored zida i odlično održavani travnjak, uz odsustvo direktne sunčeve svetlosti, učinili su boravak vrlo prijatnim. Apartman je bio solidno opremljen, nov ili skoro renoviran, čistili su ga svaki dan. Jedina zamerka je veličina apartmana - originalno za dvoje, povećan mu je kapacitet ubacivanjem ležaja na rasklapanje. Ćera se nije žalila na udobnost mada odrastao čovek teško da bi mogao deset dana da spava na njemu. Vlasnica vrlo ljubazna ali potreban joj je prevodilac. Prvi put smo ceo iznos platili preko Bookinga i to je ispalo sasvim ok.



Gde smo još bili


Nismo baš mnogo skitali. U stvari jesmo ali nismo mnogo istraživali, držali smo se proverenih lokacija. Odmor je bio na prvom mestu. Obzirom na iskustvo od pre tri godine, odmah smo odbacili sve istočno od Pefkija i sve pravce preko južnih brda. Imao sam ideju da odem do Drimone i vidim vodopad ali nismo se uklopili, nisam želeo da forsiram. 


U Pefkiju smo bili dva puta: jedno prepodne na kupanju i dan kada smo išli na  Skijatos. Poređenje dva mesta skoro potpuno ide u koristi Pefkija. Veći je, uređeniji, lepši, bolja plaža, bolji restorani. Jedina prednost Pirgosa je položaj, blizina Lutre Edipsos i poluostrva Lihada, što smo znali da iskoristimo.


Izlet na Skijatos smo ponovili a ponovii smo i agenciju Fly Club. Vode prvo na plažu pa onda u grad što smatramo logičnom varijantom (ima i obrnuto). Cene izleta nisu onako male kao 2015. godine ali su pristojne. Došli smo kolima u Pefki gde smo se ukrcali na brod. Druga agencija organizuje prevoz iz Neos Pirgosa do Pefkija. Ovaj i drugi izleti organizuju se iz svakog većeg mesta severne Evije, na sve značajne destinacije. Brodom, autobusom ili brodom i autobusom. Ako ste kolima kombinujte i kalkulišite, ne samo novac već i kako ćete provesti vreme. 


Plaža Kukunarijes

Skijatos - déjà vu. Jedina novina bili su delfini u odlasku. Uvek je doživljaj videti ih. Naravno da sam ponovo doneo gomilu fotografija, nemoguće je držati aparat u futroli, ali nisam napravio veliki foto album jer nisam želeo da se ponavljam. Izlet preporučujem iz sve snage i više o njemu imate u prošlom blogu. Bolje je kada prvi put idete ali i repriza je ok. Postoji i izlet na Skopelos i Alonisos, program je vrlo sličan a i pravac kretanja. Bio sam za Skopelos, prosto tamo nismo bili, ali sam preglasan.


Za Orei sam već rekao da će se uskoro spojiti sa Pirgosom. Orei jeste ribarsko selo i nije toliko okrenut turizmu. Severno od mesta put vodi do dugačke peščane plaže. Na Google Maps vide se čak četiri beach bara i gomila vozila pored njih. Ali to jutro kada sam stigao kolima do nje, ničega nije bilo. Hteo sam da prošetam do rta koji smo gledali sa plaže ali more se isprečilo - preliva se u poveću depresiju tla i to jutro prelaz preko tog mini moreuza nije bio moguć. Opet, na Google Maps to sasvim drugačije i prohodno izgleda. Nije mi baš najjasnije ali svakako sam ovo mesto zabeležio ako i treći put dođem na Eviju.


More ispred restorana Kyprianos

Restoran Kyprianos nalazi se na zapadnom kraju zaliva Edipsos, tačno preko puta Lutre Edipsos. Pored samog puta koji dalje vodi na zapadni kraj Evije. Isprod restorana je peščana plaža i ležaljke i sve to smo otkrili 2015. godine a sada smo ponovili i nismo se pokajali. Tih 20 km od Pirgosa nije bilo previše za prijatnu atmosferu koju smo tamo pronašli.



Na Lutru Edipsos računali smo dosta kada smo birali Neos Pirgos. Udaljena je samo 9km pa smo planirali kupanja u toploj vodi koja se meša sa morskom kao i večernje šetnje. Desilo se da smo samo dve večeri razgledali krpice i jeli lokumades (male krofne sa biranim prelivom, skoro obavezna stavka na večernjem izlasku starijih posetioca banje). Što se tiče kupanja tu smo još više podbacili, samo jedno prepodnevno brčkanje. Ne znam šta je razlog ali i dalje stojim iza onoga što sam pisao o Lutri Edipsos.



Lihadonisija - vulkanska ostrva


Najlepši dan i vrhunac ovogodišnjeg letovanja bio je odlazak na Lihadonisiju, grupu ostrva u neposrednoj bliziniji najzapadnije tačke Evije. Zovu ih još i Vulkanska ostrva mada je za njihovo formiranje zaslužan zemljotres 426. godine pre Hrista. Ime su dobila po Lihasu, Herkulovom slugi koji je pokušao da mu doda otrovnu košulju pa ga je ovaj bacio i formirao ovaj izuzetno zanimljiv arhipelag.



Kažu da ih ima sedam ali kada ih vidite morali bi i da vam objasne kojih sedam se računa. Jer čak i Monilija kao najveće ima svega nešto preko jednog km u prečniku a ima puno mini ostrva, stena, plićaka... teško ih je razdvojiti. Stena ima puno i podvodnih u šta su se uverili Nemci za vreme velikog rata kada im je tek konfiskovani brod potonuo i danas služi kao jedna od atrakcija. Možete ga videti kroz stakleno dno turističkog brodića. 

Druga atrakcija koju agencije ne propuštaju da pomenu je porodica foka (Monachus monachus) koja živi pored ostrva. Potopljeni brod turisti uvek vide a foke retko, mi smo imali sreće pa smo videli jednu koja je par puta izronila nedaleko od nas.

Sve agencije na Eviji imaju Lihadonisiju u svom programu. Program je svuda sličan: kruže malo oko ostrva, pokažu vam potopljeni brod i foke ako imate sreće. Onda vas iskrcaju na najveće ostrvo gde ima uređena plaža i odakle vas pokupe posle 3-4 sata. 


Mi smo iskoristili automobil pa smo njime prišli do Kavosa, tačno preko puta ostrva. Nije u pitanju mesto već plaža, divlji kamp i nešto kuća iza plaže. Odatle do Monilije ima oko kilometar vožnje čamcem (na slici čamac je u Kavosu, Monilija u daljini). Tura obuhvata sve što sam gore napisao ali košta samo 6e (iz Edipsosa 15 a sa severa još više). Pored cene prednost ture iz Kavosa je i što sami birate vreme povratka. Brodić saobraća na svakih 20 minuta u popodnevnim časovima, do 19h. Prvi polazak je u 10h.

Naravno, foke i potopljeni nemački brod nisu razlog da zapucate 40km do Kavosa. Plaža na Moniliji bi i za Sitoniju ili Tasos bila atrakcija a za Eviju je prosto raj na Zemlji. Peščana, ograničena crnim stenama, sa dugačkim plićakom i izuzetno čistom vodom zelenkaste boje. Ležaljke i suncobrani ispunjavaju skoro celu plažu i njihovo korišćenje je zamislite besplatno! Postoji beach bar ali sami idete po piće, niko vas ne uslovljava da ga uzmete. I jeftinije je nego na drugim mestima. Ako mi verujete...



Ostrvo je bilo naseljeno negde do 60-tih godina prošlog veka. Na fotografijama vidite napuštene kuće na njegovoj južnoj strani. Severno od plaže nalazi se druga uvala u kojoj je odmaralo ogromno jato galebova. Ne postoji staza do tamo, morate da improvizujete mada nije daleko. Ispod Monilije je drugo veće ostrvo na kome takođe postoji plaža. Najjužniji je Strogili na kome se nalazi svetionik.


Pogled sa južne obale Monilije, planina Knimis u daljini

Ispod Lihadonisije je grčko kopno i gradić Kamena Vurla. Ne bi bila toliko interesantna da se neposredno iznad nje ne uzdiže planina Knimis što gledano sa mora impresivno deluje. Istočno je čuveni Termopil ali to je neka druga priča...



U povratku smo stali u Agios Georgiosu. Simpatičan gradić na obali u koji smo stigli sat-dva prerano - još uvek je dremao na vrućini tako da ništa nije bilo od našeg ručka. Svejedno, napravio sam nekoliko fotografija. Onda Lutra Gialtra pa uzbrdo do Gialtre kroz koju vrlo oprezno treba voziti jer su ulice uske i krive. Onda pored već pomenutog Kyprianosa i tu već nema problema što se vožnje tiče...



Za kraj


Posle prvog boravka na Eviji rekao sam: bili smo, videli i to je to. Sada mi se već čini da bi mogli i treći put da dođemo. Da li se čovek navikava i zavoli ono gde je ili Evija ima nešto što vas privlači a što ne prepoznate na prvi pogled, ne znam. Ljudi su tamo opušteniji nego u turistički razvijenijim krajevima i to se oseća. Dopada mi se i položaj ostrva. Pređete desetak km i već preko mora gledate u potpuno drugi deo Grčke. Međutim plaže su generalno loše. Još dok smo bili dole, stiže fotografija od starije ćerke sa Kefalonije i ja kažem: šta mi tražimo ovde?! A opet, ne mogu da kažem da se nismo lepo proveli i posebno odmorili. Kada me neko pita da ili ne, ja ponovo nemam tačan odgovor, kao i pre tri godine. Pošaljem mu šta sam pisao i kažem: čitaj, pa vidi.

Zalazak sunca u Neos Pirgosu



Fotografije


Evija 2018 - sve osim Lihadonisije i Skijatosa


Skijatos 2015 - pošto je (skoro) sve bilo isto, bolje ovaj album pogledajte



U povratku sa Evije svratili smo u Verginu. Stigli smo da obiđemo antički lokalitet i isto veče da budemo kući. O tome ću pisati nešto kasnije, evo linka.






Нема коментара:

Постави коментар