среда, 1. јун 2022.

Škofja Loka

Škofja Loka je manji grad u Sloveniji, svega nekih dvadesetak km severozapadno od Ljubljane. Autobusi idu na svakih pola sata a toliko i traje više nego udobna i prijatna vožnja. Škofja Loka ima najočuvanije staro gradsko jezgro od svih slovenačkih gradova i proglašena je za kulturni spomenik 1987. godine. Sve to čini je idealnom za poludnevni izlet iz Ljubljane.

Grad nije baš u prvom redu kada se spominju slovenačke znamenitosti ali je prisutan u turističkoj ponudi i vidim da su ga neke domaće agencije ubacile u program obilaska. Mi smo mu posvetili jedno prepodne od četiri dana koliko smo proveli u Sloveniji, stacionirani u Ljubljani. Imali smo vremena da detaljno obiđemo stari deo grada, ručamo i stignemo na popodnevnu šetnju do Ljubljanskog zamka. Ako imate samo par sati, dovoljno je da puno toga zanimljivog vidite. Ako imate ceo dan i posebno ako ste kolima, sigurno se nećete dosađivati. Okolina grada je izgleda podjednako interesantna, mi smo je ostavili za neki drugi put.


Neke opšte činjenice o gradu...

... koje sam pronašao i prepisao

Škofja Loka se prvi put pominje 973. godine kada je car Oton II oblast poklonio frajsinškim biskupima kao feudalni posed. Oni su sagradili zamak ispod koga je niklo naselje zanatlija i trgovaca. Biskupi su sa manje ili više veselja držali grad i okolinu sve do 1803. godine kada je ušao u sastav Vojvodine Kranjske. Uprkos crkvenoj upravi mir božiji nije vladao sve vreme. Grad su potresale seljačke bune, požari a najveći haos je napravio Idrijski zemljotres 1515. godine.

Drugi svetski rat njeni stanovnici proveli su pod nemačkom okupacijom, osim onih porodica koje su internirane u Srbiju. Oslobođenje je došlo 9. maja 1945. Tada je zamak pretvoren u zatvor za vojne i političke protivnike a u njegovoj okolini su izgleda neke masovne grobnice o čemu piše engleska wikipedia dok srpska i slovenačka to ne spominju a neću ni ja više...

Stari deo grada je u velikoj meri obeležen rekama između kojih se nalazi. Selška Sora i Poljanska Sora se ispod njega sjedinjuju u Soru. Ova dalje teče Sorskim poljem i uliva se u Savu. 

Neposredno pored grada nalaze se dve planine ili planinske oblasti. Zapadno i serverozapadno pruža se Škofjeloško hribovje dok je južno od grada Polhograjsko hribovje (hribovje = brda). Ipak, iako nešto dalji, Kamniško-savinjski Alpi sa svojim oštrim i u proleće još uvek snegom pokrivenim vrhovima, dominiraju gradskom panoramom (slika ispod). Brda, planine, žešće planine, za svakog ima ponešto i jasno je zbog čega je planinarenje toliko razvijeno u Sloveniji.


 

... i ono što smo videli

Ako ste na autobuskoj stanici, onda ste na pravom mestu za početak obilaska starog dela grada. Sa perona pravo idete na pešački most preko Selške Sore i eto vas u njemu. Ali pre nego što ga pređete zastanite malo jer sa njega imate najbolji pogled (slika desno) na najstariji i najpoznatiji most u gradu. Kameni ili Kapucinski most potiče iz sredine XIV veka i Slovenci se hvale da je jedan od najstarijih u srednjoj Evropi. Izgrađen je od klesanog kamena u polukružnom obliku. Na sredini mosta nalazi se statua Jana Nepomuka a ispod nje grb Škofje Loke. Sam most nije mi delovao spektakularno (možda i zbog drvene oplate i nekog platna na ogradi, ne znam čemu...) ali uklopljen u ambijent reke i starih zgrada pored nje izgleda interesantno. Odmah smo skrenuli desno i uskom ulicom došli do njega. Ako ga pređete i vratite se na levu obalu reke, dolazite do kapucinske crkve i manastira, otuda naziv Kapucinski most. Interesantna je fasada zgrade pored mosta kroz koju se ulazi u stari grad (vidite foto album).

Od starog mosta vraćamo se na početnu tačku, do Cankarjevog trga. Tu je info centar gde nam je vrlo ljubazna i srdačna devojka dala brošuru sa mapom grada i označenim glavnim znamenitostima. Svaka je propraćena fotografijom i kratkim opisom. Brošura sadrži i mapu cele oblasti i slobodno mogu da kažem da korisniju i efikasniju nisam sreo do sada.

Glavni objekat na Cankarjevom trgu je crkva Sv. Jakova. Izgrađena je 1471. godine u gotskom stilu na temeljima stare crkve koja je tu stajala prethodna dva veka. Ne odvaja se veličinom od okolnih objekata, što nije tako čest slučaj kada su gotske crkve u pitanju. Ispred nje je otvoren prostor i terasasto uzvišenje gde možete popiti kafu ili doručkovati. Mi smo nastavili dalje i stigli na Gradski ili kako Slovenci kažu Mestni trg.


Gradski trg je centralno mesto starog grada. Izdužen je u pravcu iz koga dolazite tako da više predstavlja široku ulicu. Sa obe strane njene strane nalaze se stare kuće, spojene međusobno. Kuće su ili uredno okrečene ili sa osveženim freskama i drugim detaljima fasade, otkrivenim pri restauraciji. Jedna od takvih je stara gradska kuća (Stari rotovž) iz XVI veka, sa baroknim freskama i stilizovanim ulazom. Nedaleko od nje, isto sa gornje strane trga, je Staro župnišče, obojeno svetložutom i belom bojom, sa kamenim ulazom i uklesanim grbom izvesnog Volbenka Švarca. Ni ostali objekti ne zaostaju mnogo iza ova dva pomenuta. Za nas sa ovog područja vrlo je zanimljivo to što trg predstavlja pešačku zonu gde kolima nije zabranjen ulaz. Uslađenost brzine, odsustvo potrebe da se na njega kolima ulazi bez pravog razloga i uredno parkiranje čine da automobile na njemu skoro i ne primećujete.

Najlepši detalj na Gradskom trgu, i jedan od dva u celom gradu, je Homanova kuća. Nalazi se na samom početku, prema Cankarjevom trgu, odakle smo došli. U pitanju je građanska vila napravljena ili restaurirana neposredno posle već pomenutog zemljotresa 1511. godine u gotskom stilu sa elementima renesanse. Pri skorašnjoj restauraciji otkrivene su freske srednjevekovnog ratnika i Sv. Kristofera i još neki detalji koji su sada istaknuti na obnovljenoj fasadi. Piše da predstavlja spoj tri zgrade tako da je moguće da ceo kompleks ograničen trouglom ulica koji izlazi na dva pomenuta trga predstavlja Homanovu kuću. Ipak najlepša je fasada okrenuta ulici koja spaja trgove, što ćete bez problema prepoznati. Ispred kuće je bašta kafane sa 150 godišnjom tradicijom kojoj hlad pruža ogromna lipa. Tu smo u povratku svratili na kafu. Tek kasnije smo saznali da je to i poslastičarnica. Bitna informacija za sledeći dolazak...

Na suprotnoj strani Gradskog trga je Martinova kuća. Vrlo interesantna pošto je uklopljena u gradske zidine. Kada joj prilazite sa trga vidite normalnu gradsku fasadu a kada je prođete vidite da je sa suprotne strane odbrambeni zid i verovatno u nekom trenutku granica grada. Sa druge strane zida je širok otvoreni prostor kojim se penjete do zamka.

Zamak ili Škofjeloški grad kako se zove vekovima je bio sedište biskupske uprave. Originalni je izgrađen još 1202. godine ali je uništen u zemljotresu pa je posle obnovljen ili verovatnije napravljen novi. Nadvija se nad mestom kao onaj Kafkin i zbog takvog položaja lepši je kada se gleda iz daljine. Kada mu priđete, zamak k'o zamak. Doduše sređen, kao i sve u Sloveniji. Pre glavne kapije prolazite pored donje koja vas vodi ispod objekta, u donje dvorište. Tu je pomoćni ili donjeg ulaz, obezbeđen malim pokrentim mostom. Gornja kapija (slika gore) vodi vas pravo u dvorište između glavnih objekata. Otvoreno je sa jedne strane i sadrži klupe gde možete da se odmorite. U zamku je smešten muzej grada. Ostavili smo ga za povratak ako bude vremena, ne  znam da li smo nešto bitno propustili. 

Pored zamka je park u kome se nalazi Škopareva kuća (slika desno), doneta iz obližnjeg sela Puštal. Tradicionalna kuća verovatno je još interesantnija unutra ali nismo pokušali da uđemo. Dalje od kuće je uređeni, prirodni afmiteatar sa izbetoniranim platoom u sredini. Deluje kao letnja scena, kasnije sam našao da je ispod jedna od onih masovnih grobnica ali rekao sam da neću o tome... Iz tog parka je odličan pogled na Kamniško-savinjske Alpe (slika skroz gore).

Vratili smo se do raskrsnice pored Martinove kuće. Pravo je saobraćajnica koja vas vraća u sadašnjost. Ali ako skrenete u drugu ulicu desno (Kopališka) ostajete u prošlosti još neko vreme. Blago se spuštate do kraja ulice, skrenete levo, onda na prvoj raskrsnici desno i taj pravac vas vodi pravo na most Hudičeva brv ili Đavolji prelaz kako bi mi preveli. Kada sam rekao da je Homanova kuća jedan od dva najlepša mesta u gradu, ovo sam računao kao drugi.


Most prelazi preko druge Sore - Poljanske. Izgrađen je od drveta i ne ide pravo već na dva mesta ima žešća skretanja što mislim da do sada nisam video. Reka je ono što je ovde najlepše a most je vidikovac koji je odlično uklopljen u ambijent. Od reke je napravljeno malo veštačko jezero koje slapovima produžava tok s tim što ti slapovi idu uzduž reke a ne popreko, kako je to uobičajeno. Korito je prilično široko i reka je bila bogata vodom. Bolje da ipak pogledate fotografije, govore više od hiljadu reči...

Kada pređete most, nalazite se u Puštalu. Mesto ili nekada selo je praktično spojeno sa Škofja Lokom, deli ih Poljanska Sora. Malo uzvodno, pored reke, nalazi se kafić Paradise bar. Devojka iz info centra preporučila ga je za pauzu i osveženje ali jednoglasno je izgubio od Homana. Kada nastavite dalje ulicom dolazite do Nacetove kuće. Izgrađena je u XVI veku a renovirana sredinom XVIII veka. Piše da je jedina kuća u Škofja Loki čiji izgled spolja se nije promenio od XVIII veka i da je najbolje očuvana ruralna zgrada u celoj oblasti. Sa ulice je kapija zaključana i ostavljen je telefon koji možete pozvati ako hoćete da je obiđete. Zato joj možete prići sa zadnje strane, livadom čim prođete pomenuti kafić.

Ostajemo u Puštalu i idemo da vidimo zamak Puštalski grad. Ovde je zamak zaista prejaka reč mada treba imati poštovanja za starost objekta koji je izgrađen još 1220. godine. Dva jednospratna krila povezana ugaonom kulom, sa jasnim tragovima vekova na fasadi. Vrata su bila otključana pa smo ušli. U prostorijama zamka je između ostalog muzička škola. Dvorište je lepše od spoljne fasade, klausteri na oba krila, na jedom dvostruki (slika gore).

Vraćamo se na Gradski trg da popijemo kafu i napravimo predah. Onda ponovo na Cankarjev trg da fotografišem crkvu pošto se sunce malo pomerilo u međuvremenu. E ko je izdržao da čita dovde saznaće za još jedan vrlo lep objekat. Kada sa desne strane obiđete crkvu, dolazite do Stare škole. Ona nije navedena u brošuri ali je obeležena na Google Maps. Jednostavna jednospratna zgrada, ne znam iz kog perioda ali grb i freska na njenoj fasadi govore da nije u prvoj mladosti. Ispod desnog krila zgradenje je stepenišni prolaz kojim se spuštate na Donji ili Spodnji trg

Kao i gornji trg i ovaj više liči na ulicu s tom razlikom što je manje atraktivan i što njome već ozbiljno prolaze automobili. Ako silazite pomenutim prolazom, nailazite pravo na Kašču. Stara kamena zgrada, žitnica prevedeno na srpski, izgrađena je od rustičnog kamena i koristila se nekada za skladištenje poreza u naturi, koji su seljaci plaćali. Ako je verovati mnogo hvaljenoj brošuri, preživela je zemljotres 1511. godine. 


Sa druge strane Kašče, suprotne trgu, nalazi se restoran u kome smo ručali. Korektno ali ništa specijalno. Nedaleko odatle je ćevabdžinica vrlo indikativnog naziva Das Ist Valter ali nam se učinila daleko od autobuske stanice. Prevideli smo da bus za Ljubljanu staje kod svake bandere a jedna je u blizini ćevabdžinice...

 

I za kraj...

Ponoviću još jednom, svratite da vidite Škofja Loku ma koliko vremena možete da izdvojite. Vredi samo ući u stari grad i videti Gradski trg, Homanovu kuću na njemu i eventualno prošetati do zamka. Mi smo grad štiklirali ali otkrili smo okolinu i nadam se da ću jednom prošetati Škofjeloškim brdima. Trenutno mi naravno nisu pri vrhu liste želja ali nikad se ne zna. Na kraju, uvek je bolje imati više planova nego vremena da ih čovek ostvari...


Foto album